|
|
Kao i protiv Cibalije(1-1) prije deset dana tako i danas, Jarnijeva momčad nije znala slaviti na svom Poljudu. Za razliku od gostovanja u Zaprešiću i Osijeku, gdje su postigli samo po jedan zgoditak (ali i pobijedili) protiv gostiju iz Čakovca uspjeli su ubaciti tri pogotka, ali isto toliko i primiti.Unatoć brojnim prilikama nisu pobijedili.
HAJDUK:
Tomić – Pelaić, Tudor, Buljat, Hrgović (od 78' Gabrić) – Andrić (od 81' Bartolović), Damjanović, Linić – Cernat – Verpakovskis, Kalinić.
MEĐIMURJE:
Banović – Štefulj (od 56' Georgievski), Bratković, Vitas (od 11' Habuš), Zurak – Darmopil, Milardović, Peraica, Celiščak – Eliomar, Piškor.
Split je grad sporta, umjetnosti, bogate povijesti i baštine. Ali Split je i grad mladosti, grad pun srca, raskoši i ljepote. Jedna od takvih ljepota, kojoj su Splićani svojim temperamentom pridodali naziv »ljepotice« je i »Poljudska ljepotica«.
Gradski stadion, izgrađen 1979. godine, u prelijepom dijelu grada, Poljudu. U svoj svojoj raskoši, u obliku školjke, uklapa se, bas kao da je tu od davnina, u vizure mediteranskog miljea, do kojeg gotovo dopiru morski valovi. Arhitektonski je to objekt koji funkcionalnošću i tehničkim značajkama spada u vrh svjetskih standarda i ponosno se može nositi sa stadionima izgrađenim diljem svijeta. Tu su se smjenjivali brojni događaji, susreti sportaša Mediterana, obarali rekordi u atletici, tu je »Hajduk« ugošćavao europske i svjetske momčadi. Tu se navijalo, tu se radovalo, tu se ljutilo, jer Split ima temperamentnu navijačku publiku, mediteranski otvorenu, prkosnu.
Tu je slavna Torcida, vjerni pratitelj »Hajdukovih« pobjeda i poraza. Magični je to stadion, koji je osvijetljen sa 630 reflektora, noću podsjeća na upravo spušteni svemirski brod. Krasi ga glas jednog od najbolje osvijetljenih stadiona na svijetu. I tako »od školjke do broda«, stadion je izgrađen 1979. godine, u sklopu izgradnje sportskih objekata za VIII. mediteranske igre. Zahtjevan je to bio sportski događaj koji je stekao ugled sportskog događaja najviše klase. Ostaju igre upisane i po sportskim objektima, poglavito po stadionu o kojem se pisalo kao o »čudu«. Jer doista, on je mamio poglede i znatiželjnika, ali i stručnjaka.
Autor projekta profesor dr. Boris Magaš, kreirao je veličanstvenu betonsku konstrukciju koja fascinira rasponom kupole, koja se natkriljuje nad istočnom i zapadnom tribinom. Kapacitet sjedećih mjesta na »Poljudskoj ljepotici« je oko 35.000.
Sam osjećaj uzavrelog Poljuda teško je opisati, treba ga osjetiti i saživjeti, naravno sa besmrtnim Hajdukom.
Priča o »Hajduku«, o njegovim velikim uspjesima i slavljima nezamisliva je bez TORCIDE. O nogometnoj momčadi bez navijača bespredmetno je govoriti i pisati, a o »Hajdukovim« navijačima, o njihovom navijanju, fanatičnoj odanosti voljenom klubu moglo bi se govoriti danima. Split je u prošlosti slavio mnoge prvake - europske, svjetske i olimpijske, ali je oduvijek svaki uspjeh majstora nogometne lopte posebno slavljen i poštovan. Vrlo brzo nakon osnutka »Hajduka«, sada već daleke 1911. godine, ovaj klub postao je simbolom grada. U mnoštvu navijača »Hajduka« posebno mjesto zauzimaju pripadnici najvatrenije skupine koja se zove TORCIDA.Što je zapravo TORCIDA!?
Na ovo pitanje mogu se dobiti stotine različitih odgovora, a da svaki bude točan. Svaki član TORCIDE s ponosom će istaknuti kako je riječ o najstarijoj navijačkoj organizaciji i na području bivše Jugoslavije i jasno, danas u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Ova navijačka grupacija osnovana je 1950. godine, uoči velike utakmice između »Hajduka« i »Crvene zvezde«, koja se u Splitu igrala 29. listopada. Utakmica je odlučivala o naslovu prvaka pa su navijači »Hajduka«, po uzoru na brazilske, odlučili stvoriti do tada još neviđenu atmosferu i na taj način pomoći svojim ljubimcima. Posebno aktivni bili su splitski studenti u Zagrebu koji su na tu utakmicu organizirano doveli iz Zagreba nekoliko tisuća studenata i drugih navijača »Hajduka«. Cijeli dan grad je bio na nogama, a na igralištu se okupilo vise od 20 tisuća navijača. Mnogi su ostali oko stadiona osluškujući što se događa na terenu. Predvođeno Torcidom, gledateljstvo je svih 90 minuta fanatično bodrila svoje ljubimce koji su pobjedonosni gol postigli u 86. minuti, što je bio znak za dotad neviđeno slavlje u Splitu. Tadašnje vlasti u Beogradu nisu imale simpatije za ovo organiziranje navijača pa su neki od osnivača poslije ove utakmice osuđeni i na višegodišnje zatvorske kazne, a rad Torcide je zabranjen. Ipak, iz godine u godinu na svim utakmicama »Hajduka« navijalo se po uzoru na Torcidu, iako se to ime nije smjelo javno isticati.
Godine 1980. najvatreniji navijači »Hajduka«, oni koji su svoje nogometaše pratili na svim gostovanjima, obnovili su Torcidu, ujedinili brojne navijačke skupine, sa željom da se južnjačko, urnebesno ozračje stvara na svim susretima »Hajduka«.Torcida je u to vrijeme odigrala značajnu ulogu u jačanju nacionalne svijesti mladih. Stoga su mnogi od njih zatvarani od ondašnje vlasti pa ne treba čuditi da je većina odmah na početku Domovinskog rata u Hrvatskoj stala u prve redove obrane samostalnosti i suverenosti svoje domovine. Neki od tih momaka položili su svoje mlade živote u toj borbi pa je njima u spomen na sjevernom dijelu stadiona u Poljudu, tamo gdje se okuplja Torcida, postavljena spomen-ploča za vječno sjećanje...A o kakvim je navijačima riječ, najbolje svjedoče izjave nogometnih velikana poput Preud'hommea, Cannigie, Rijkaarda i drugih koji su igrali na Poljudu i koji su odreda istaknuli oduševljenje stilom navijanja Torcide...I na kraju, u ovoj priči koja traje, treba naglasiti da Torcida nisu samo navijači iz Splita. Popularnost »Hajduka« je golema, pa gotovo da ne postoji veće mjesto u Hrvatskoj koje nema svoj ogranak Torcide. Torcida djeluje i u inozemstvu. Kada »Hajduk« igra velike utakmice, navijači dolaze iz cijele Europe, Amerike, Australije ...
Uostalom, još je davno na »Hajdukovom« stadionu istaknut napis
»HAJDUK ŽIVI VJEČNO«.
S tim napisom živi i traje i priča o njegovim neponovljivim navijačima ...
Hajduk, nogometni klub iz Splita i Hrvatske koji nikada nije napustio prvoligaško društvo niti mijenjao ime, iako je imao burnu prošlost egzistirajući u svojoj dugoj povijesti u četiri države: Austro-Ugarskoj, prvoj pa drugoj Jugoslaviji, te konačno u Hrvatskoj koju je oduvijek želio i koju jedinu priznaje kao svoju.Po domaćim i europskim rezultatima Hajduk je sigurno najuspješniji hrvatski klub. Iza njega stoji 17 osvojenih prvenstava i 13 nacionalnih Kupova.U Europi Hajduk je u svim natjecanjima od Kupa prvaka, preko Kupa UEFA-e, također imao zapaženih rezultata, pa je u tri navrata u Kupu prvaka dogurao do četvrt-finala: 1975/76 kada je eliminiran od PSV-a, zatim 1979/80 kad je bio bolji HSV, a 1994/95 u Ligi prvaka eliminirao ga je kasniji prvak Ajax. U Kupu pobjednika Kup natjecatelja 1973. godine Hajduk je igrao u polufinalu, ali je engleski Leeds bio bolji, te 1977/78 u četvrtfinalu kada ga je izbacila austrijska Vienna na jedanaesterce. U Kupu UEFA-e Hajduk je jednom igrao u polufinalu 1983/84, ali je dalje otišao Tottenham, a 1985/86 u četvrtfinalu kada ga je eliminirao Waregem.Ona obična priča o Hajduku počinje u veljači 1911. godine kad su četvorica splitskih studenata donijela prvu nogometnu loptu iz Praga u Split, gradu bogate sportske tradicije, Hajduk nedugo zatim izrastao je u veliki nogometni klub i uvijek ostajao na toj razini unatoč tomu što mu je svaki rat prekidao djelatnost. Valjda i zbog toga ovaj klub oduvijek prati slogan njegovih navijača "Hajduk živi vječno".Kroz tako dugu, bogatu, ali i jedinstvenu povijest koju je naravno nemoguće sažeti u nekoliko redaka, Hajduk ima bezbroj specifičnosti:
Prva, da je 1924. godine cijela momčad nastupila kao reprezentacija države osim vratara jer je on bio strani državljanin, druga da je na njegovoj utakmici u jeku drugog svjetskog rata, 1944. godine u Bariju, bilo čak 50.000 gledatelja, treća da je 1950. godine osvojio prvenstvo bez ijednog poraza, četvrta da je u razdoblju od 1970. do 1980, godine osvojio devet trofeja, peta da je 1979. sagradio tada najljepši stadion u Europi s kapacitetom većim od 50.000 gledatelja... A možda i to da je preko 170 igrača ovog kluba igralo u najboljim državnim reprezentacijama, 11 olimpijskih medalja nose hajdukovi igrači, Hajduk je igrao na gotovo 500 stadiona, u 80-tak država na svim kontinentima, primali su ga mnogi veliki svjetski državnici, a cijeli ga njegov život prate izuzetno vjerni navijači i njihov najvatreniji dio "Torcida" ...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
